Odgovorno se može tvrditi da postoji previđena dimenzija koja se proteže od najdramatičnijih i zastrašujućih snova do nekih od najpoznatijih svjetovnih elemenata u svakodnevnim snovima, pokušali smo dokazati tu tvrdnju pomoću nalaza iz literature o traumatičnim snovima, povratnim snovima, noćnim morama, serijama dugačkih snova i kvantitativnom analizom sadržaja.
Zaključili smo iz ispitivanja takve literature da ponavljanje ukazuje na preokupaciju problemom u svim tim različitim stepenima. Ljudi sanjaju o emotivnim stanjima, fiksacijama, nedovršenom privatnom poslu. Povremeni intelektualni, kreativni ili lucidni san je rijetkost. Ovaj zaključak donosi argument u neposrednu blizinu pitanja o mogućoj funkciji snova, jer se čini da odražavaju lične interese. Ideja da snovi mogu imati funkciju rješavanja problema nije nova. Sugerisano je u jednom ili drugom obliku od strane nekoliko teoretičara koji su koristili različite vrste istraživanja dokaza.
Ipak, kao što smo već rekli, nismo još u mogućnosti imati funkcionalna objašnjenja. Osim toga, postoje razlozi za sumnju da snovi imaju bilo koje funkcije – toliko malo ih upamtimo, ili da čak imaju trag na događaje iz prethodnog dana ili da sadrže ikakvo približno rješenje za problem. Činjenica da neki ljudi žive i spavaju adekvatno i bez njih je takođe jak argument protiv funkcije snova. Stoga zaključujemo da nam evolucija nije odobrila oblik razmišljanja za vrijeme spavanja koje bi nam pomoglo da riješavamo svoje lične probleme.
Međutim, ako snovi ne odražavaju naše emocionalne preokupacije, kao što dokazi predstavljeni u ovom radu govore, onda se može tvrditi da snovi mogu imati psihološku funkciju u nekim kulturama za one ljude koji prate i proučavaju svoje snove. U tom slučaju, možda bi bilo bolje govoriti o riješavanju problema kao mogućoj koristi od snova. Drugim riječima, snovi nisu konzervisani prirodnom selekcijom da budu resolveri problema ili bilo šta drugo što se tiče toga, ali se ipak mogu koristiti za razumijevanje nedovšenih emocionalnih poslova ljudi. Snovi, onakvi kakve ih sanjamo, u REM ili ne-REM fazi sna, nemaju nikakvu funkciju, ali mogu biti korisni da probudimo svijest na različite načine. U tom smislu, ljudi u mnogim kulturama, još u davnim vremenima, izmislili su funkcije za njih. Iz tog ugla, snovi imaju nastajuću funkciju koja se razvija kroz kulturu i istoriju.
Na kraju argumenta, naglašavamo da nije rečeno da se svi sadržaji sna ponavljaju i da su orijentisani na prošlost. Uviđamo da se u snovima pojavljuju novi elementi i da ljudi mogu sanjati o problemima u budućnosti. Bolni snovi koje su prijavile mlade nevjenčane žene o upropaštenim vjenčanjima se ovdje računaju, kao i anksiozni snovi o deformisanim bebama i teškom porođaju od kojih pate mnoge trudnice. Neki su tvrdili da princip ponavljanja sugeriše da su snovi često odraz emocionalnih briga, ali to ne isključuje emocionalnu zabrinutost novim, kao ni starim ili trivijalnim, kao i dubokim, za to pitanje. Naš je pogled konzistentan sa Hallovom metaforičkom definicijom snova kao o kaleidoskopu uma:
Snovi prave objektivno od onog što je subjektivno, vizualizuju ono što je nevidljivo, oni transformišu abstraktno u opipljivo i čine svjesnim ono što je podsvjesno. Oni dolaze iz najarhaičnijih skrivenih mjesta uma, kao i iz perifernih nivoa budne svijesti. Snovi su kaleidoskop uma.
Princip ponavljanja je glavni faktor u oblikovanju kaleidoskopa sna. To je važna tema za buduće teoretisanje o snovima.