Prosječan čovjek je oduvijek bio zainteresovan za sebe, za svoje bližnje i svakodnevne probleme. Urođena radoznalost nagonila ga je da potraži odgovore na pitanja vezana za njegovu sudbinu. Poznato je još od davnina da su neki ljudi bili prirodno obdareni i sposobni da „pogađaju sudbine, predviđaju i čitaju misli”.
U čemu se sastojala suština te prirodne obdarenosti i sposobnost da se pronikne u tuđu dušu i sudbinu? Pravi odgovori na ta pitanja su isto tako nejasni, zagonetni i neizvjesni kao i sudbina koja nas isčekuje. Veliki majstori ovoga zanata bili su prije svega pažljivi i pronicljivi posmatrači ljudi i pojava oko sebe, dobri psiholozi kojima je bilo dovoljno samo nekoliko činjenica pa da stvore jasniju predstavu o osobi koja je ispred njih.
Osobe koje se danas bave tim stvarima imaju svoje metode koji se vrlo malo razlikuju od onih najstarijih. Mnogi ljudi žele da se bave proricanjem sudbine da bi bili omiljeni u društvu, da bi postigli neke svoje ciljeve, da bi zaradili novac.
Sam govor, način odjevanja, fizički izgled, mogu dobrom psihologu, koji zna da ocjenjuje ljude po ovim, naoko sitnim detaljima, biti sasvim dovoljni dokazi o veličini iii slabosti karaktera, profesiji, ličnim problemima, neispunjenim željama osobe koju posmatra. Ponekad dobar posmatrač može izvući korisne zaključke za dalji razgovor iz uzdrhtalosti glasa prilikom odgovora na postavljeno pitanje, iz izraza lica, iz instiktivnog pokreta tijela, iz straha ili radosti u očima koji iskrsne pri pomenu nekoga iii nečega. On posmatra pokrete osobe kojoj želi da čita sudbinu, njeno odijelo — da li je jednostavno ili gizdavo, da li se oblači stilski s puno ukusa, da li to odijelo pokazuje imovinsko stanje vlasnika.
Na nekoj zabavi, žurci, čajanci ili sjedeljci ovaj „prorok” posmatra oko sebe i traž1 „žrtvu” na kojoj će on društvu pokazati svoju „proročansku nadarenost”. On posmatra cijelu ličnost, da shvati njena osjećanja, raspoloženje, ćud i djelovanje. Njemu je odmah jasno da li se pred njim nalazi marljiva, nesrećna, energična ili plašljiva osoba. Prilikom razgovora koji prethodi „gledanju u budućnost” on govori svojoj meti o stvarima i pojavama za koje vjeruje da će nju interesovati. Pri tom pažljivo posmatra reakciju da li je neko pitanje prijatno iii neprijatno. Da li je ta osoba zamišljena ili nervozna, čak i poslije njegovog pokušaja da je oraspoloži? Da li je to lice mirno i smirenog izgleda ili je živahno i nemirno? Da li namrštilo čelo praveći se nezainteresovano? Dobrom poznavaocu ljudi neće biti teško da na osnovu svih ovih podataka i činjenica stvori jasnu predstavu kakva je ta osoba i šta ona može da postigne u životu. Ako uz to ovaj posmatrač ljudi, pojava i događaja posjeduje i neku PRIRODNU NADARENOST ili VIDOVITOST utoliko će njegova pogađanja biti značajnija, vjerodostojnija i upečatljivija.
Dobar posmatrač i „prorok” predviđa uvijek dobre i lijepe stvari. On predviđa zdravlje, bogatstvo, uspjeh, sreću, veselje, jer svijet voli da čuje samo dobro, a loše nikako. Ako otkrije nešto loše u kartama, na dlanu, u kafenoj šoljici, on to prećuti i ne obazire se na to, jer crne i tužne stvari čine da ljudi postanu potišteni, tužni i nesrećni. Zato je bolje pustiti da stvari idu svojim tokom, ne preturati po sudbini, jer svako je kovač svoje sreće i tvorac svoje sudbine.