Noćne ptice možda misle da je ostajanje u budnom stanju do kasno nebitno, ali nova studija naznačava da odgođeni san ima zlokobnu stranu. Ljudi koji ostaju dugo budni imaju veći rizik da dožive noćne more, tvrde naučnici, iako su dodali da rade još istraživanja o tom pitanju.
To je vrlo interesantna preliminarna studija kojoj je potrebno više istraživanja o tom području.
Raniji izvještaji su procijenili da 80% odraslih osoba doživi barem jednu noćnu moru godišnje, a 5% pati od uznemirujućih snova više od jednom mjesečno. U novom radu, grupe naučnika, ispitano je 264 studenata o njihovim navikama spavanja i učestalosti noćnih mora, definisano kao “disforični snovi povezani sa osjećajem ugroženosti, tjeskobe, straha ili užasa.”
Naučnici, na čelu sa Yavuz Selvi na univerzitetu u Turskoj, koristili su mjeru poznatu kao skala za mjerenje anksioznosti u snovima. Naime, sudionici studija su bili zamoljeni da ocijene svoju učestalost doživljavanja noćnih mora na skali od nula do 4.
U prosjeku, individualci koji su sebe opisali kao noćne tipove, imali su rezultat 2.1, dok su jutarnji tipovi ekvivalentni prosjeku od 1.23 na skali, značajna razlika prema autorima studije.
Tursko istraživanje proizilazi iz veće online ankete od gotovo 4 000 ljudi, koji su pronašli asocijaciju između noćnih ptica i noćnih mora kod žena u početnim dvadesetim godinama. Ti rezultati Torea Nielsena, direktora laboratorije sna i noćnih mora u bolnici u Montrealu, su objavljeni 2010. godine. “Bilo mi je drago vidjeti da su replicirali povezanost između biti večernja osoba i imati noćne more”, kaže Nielsen. No dodaje da je potrebno još istraživanja oko toga kako bi se to moglo odigravati u skladu sa polom osobe: “Muškarci i žene imaju vrlo različite emocionalne sisteme i ja mislim da smo vidjeli različita izražavanja kod te razlike u noćnim morama.”
Stručnjaci su se zainteresovali za tu ideju da dnevni ciklus tijela osobe, poznat kao cirkadijurni ritam, može biti povezan sa noćnim morama. “Mislim da je to svakako od interesa,” kaže Russell Rosenberg. “Sigurno ne postoji mnogo istraživanja u ovom području.”
Zašto zapravo večernji tip osobe može prijaviti više noćnih mora je misterija? Autori nove studije upućuju na prethodni rad koji je otkrio da ovakve osobe češće imaju poremećaje pažnje i stresan način života. Drugi naučnici su pronašli vezu između poremećaja pažnje, depresije i problema sa spavanjem.
Mark Blagrove napominje da je istraživanje Selvija utvrdilo da su se večernji tipovi nešto više prisjećali svojih snova u ukupnom poretku, tako da je to uspjelo djelimično objasniti nalaz.
Mešutim, Blagrove dodaje da noćne ptice koje idu u krevet kasno tokom sedmice i moraju se probuditi za posao u isto vrijeme, kao i oni koji rano liježu, vjerovatnije je da će doživjeti deficit sna – i da bi to nadoknadili, prespavaju vikend. Zbog ovog produženog sna vikendom, mogli bi doživjeti više REM spavanja, faze sna koja je karakterisana brzim pokretom očiju, povećanom aktivnošću mozga i živopisnim snom. “Oni mogu imati puni oporavak sna vikendom, što objašnjava zašto se to događa”, kaže Blagrove.
Tzv. Hormon stresa, poznat kao kortizol, takođe može biti uključen, Pazne pretpostavlja. Hormon obično pogađa tijelo ujutro, neposredno prije buđenja. To je takođe period oko ciklusa REM-a. “Prvo pitanje je da li postoji veza između REM-a i oslobađanja kortizola”, kaže Payne. Ideja je, ako se vaš san promijenio ili ste možda spavali kada je kortizol bio povišen, moglo je dovesti do noćnih mora ili bizarnih i živopisnih snova.”
Nije jasno iz nove studije da li su studenti koji se prijavljuju kao večernji tipovi bile iskrene noćne ptice ili ranoranioci koji se nisu odavali, jer su se tjerali da ostanu budni do kasno, da bi se družili ili dovršili posao. Prema Rosenbergu. Uporedne studije mogućih povezanosti noćnih mora bi se trebale zabilježavati u dnevnik spavanja ili da nose uređaj za otkrivanje kretanja, poznat kao aktigraf – specijalizovani brzinometar koji može zabilježiti uzorke spavanja bazirano na periode odmora.
Vrijednost poznavanja uzroka noćnih mora nije važna samo za istraživače. “Imao sam tonu snova, prije 10 godina, koji su bili trileri, s malo prijetećih aspekata”, kaže Blagrove. “Ne dostaju mi uopšte.”