Prema istraživanjima Jane Gackenbach, psihologa na MacEwan univerzitetu u Kanadi, igrači kompjuterskih igrica potroše toliko vremena praktikujući virtualnu stvarnost, da je za njih vjerovatnije da će kontrolisati aktivnosti u svojim snovima. Plus, u studiji iz 2008. godine sa oko stotinu sudionika, vidjelo se da su igrači bili manje skloni noćnim morama, jer su bili spremni da se bore u svojim zastrašujućim snovima.
Prema studiji iz 1966. godine u kojoj su ljudi prijavili svoje snove, dokazano je da su snovi prvenstveno vizualni i auditivni. Miris i okus se javljaju u manje od 1% vremena.
Veoma zanimljivo, studija iz 2009. godine je utvrdila da mirisi oko osobe koja spava mogu uticati na njene snove. Pozitivni mirisi, kao miris ruže, proizvode pozitivne snove, a negativni mirisi, kao pokvarena jaja, daju negativne snove.
U prosječnom trajanju života, osoba ima više od sto hiljada snova. To bi moglo uključivati desetak snova u jednoj noći, ali mi provedemo samo oko 2 sata sanjanja svake noći.
Pedeset posto ljudi je prijavilo da je imalo prediktivne snove ili snove koji se čine da proriču budućnost. Ovaj fenomen još nije u potpunosti istražen.
Ljudi imaju tendenciju da zapamte više negativnih emocija nego onih pozitivnih iz snova. Ova pojava je zabilježena od strane istraživača Calvin S. Hall, koji prati snove više od 50 000 kolega studenata tokom 40 godina. Najčešće izviješćen osjećaj iz snova? Anksioznost.
Prema istraživanju iz 1996. godine, provedenom od strane William Domhof, djeca u dobi od 9 do 11 godina, mogu se prisjetiti oko 20 do 30 posto svojih snova. Odrasli, s druge strane, se mogu prisjetiti oko 79 posto snova.
No, prema istraživaču snova Jay Allan Hobson, zaboravljamo oko 95 posto svog sna, tako da je ovo definitivno nešto što treba više istražiti. Područje spavanja i snova ponekad pati od nedostatka intelektualne strogosti.
Ljudi sanjaju tokom REM i ne-REM faze, ali bebe su prvaci REM sna, provodeći više od pola vremena spavanja u REM-u. Sada baš i ne znamo da li sanjaju baš cijelo vrijeme, ali odrasli potroše oko 20 do 25 posto sna u REM-u, a sanjamo najmanje 4 do 6 puta u toku noći.
Premda mi mislimo o djeci kao o maloj fabrici mašte, u stvari, djeca imaju prilično realne snove. Prema jednoj studiji, oko 29 posto njihovih snova su realni, oko 47 posto su realna fikcija, a samo 4 posto su isključivo fantastični. To je uporedivo sa snovima odraslih. Sada da li je to realna fikcija ili čista fantazija kada sanjate da ste banana na svemirskom brodu? Jer, postoje banane u svemirskom brodu, ali je malo vjerovatno da možete postati banana.
Mnogi ljudi su izjavili da dok su se odvikavali od nikotina, snovi su im bili pojačani.
Postoji nešto poznato kao hipnogogija ili budan san. To je kad neko prelazi iz budnog stanja u spavajuće stanje, tako da za to vrijeme ljudi tehnički sanjaju dok su budni, što znači da doživljavaju čudnu grafiku i zvukove do pojave halucinacija.
Havajska riječ za san se prevodi kao “duša spava”. To je zato što ljudi sa Havaja vjeruju da mogu komunicirati sa precima i bogovima dok spavaju.
Drevni žitelji Mezopotamije i Egipta su smatrali da su snovi veoma važni. Oba društva su imala prevoditelja snova, koji im je proricao budućnost na temelju snova. Chester Beatty papirus je rukopis koji sadrži najstariji poznati rječnik snova, a napisan je prije više od 3000 godina u drevnom Egiptu.
Prema studiji iz 1996. godine, između 60 i 75 posto odraslih osoba ima ponavljajuće snove i žene ih doživljavaju više nego muškarci.
Možda tako ne izgleda, ali sanjamo u realnom vremenu. Prema riječima dr Rubin Naiman, psihologa sa univerziteta u Arizoni, snovi mogu trajati od nekoliko minuta do sat vremena.
Prema istraživanju iz 2007. godine, provedenom na univerzitetu u Montrealu, novopečene majke će imati vjerovatnije više noćnih mora od trudnica ili žena bez djece. Naime, tri četvrtine žena koje su nedavno rodile, imale su noćne more o lošim stvarima koje se mogu dogoditi njihovim bebama.
Kad su probuđeni dok sanjaju, snovi ljudi sadržavaju 70 posto živih boja i 13 posto nejasnih boja u tom trenutku, ali izvan naučnih istraživanja, samo 25 do 29 posto ljudi kaže da sanjaju u boji. Dakle, mnogi od nas ne sanjaju u boji, ali se ne sjećamo pravilno.
I na kraju, muškarci sanjaju o muškarcima više nego što žene sanjaju o muškarcima. Prema studijama, 66 posto likova u muškim snovima su muškarci, dok je omjer muških i ženskih likova u ženskim snovima 50/50. Ovaj fenomen je istinit u svim kulturama u kojem je proučavan, pa to možda samo govori nešto o muškarcima.