10 stvari koje vjerovatno niste znali o snovima

Ako je za vjerovati nekim od najnovijih naučnih istraživanja o spavanju, efekti snova su poput stvorenja na Zemlji koja su postojala stotinama miliona godina, ali ljudska vrsta je potaknula jedinstvenu i trajnu fascinaciju snova.

Iako nas to zanima, ostaje mnogo o snovima i njihovim temeljima, što mi jednostavno ne razumijemo, ali sve više i više učimo i otkrivamo. Ovdje je deset stvari koje vjerovatno niste znali o snovima.

1. Postoji nauka posvećena proučavanju snova.

   Prvo, da razjasnimo jednu stvar. Kada ljudi misle na proučavanje snova, ono na šta oni zapravo misle je praksa tumačenja snova; ali interpretacija je vrlo različita od naučnog proučavanja snova i poznata je kao oneirologija.

   Razlika? Oneirologisti se ne bave nužno značenjem snova toliko koliko sa mehanizmima i procesima koji dovode do njih.

2. Tumačenje snova je prisutno jako dugo vremena.

   Mnogo ljudi povezuje tumačenje snova sa modernim psihološkim analizama, ali još od vremena Junga i Freuda, praksa tumačenja snova je već bila u punom jeku hiljadama godina prije.

   Neki od prvih dokaza tumačenja snova datira iz 3. godine prije Hrista, iz starih drevnih kultura Mezopotamije. Ove davne civilizacije nisu samo među prvima razvile pisanje, one su takođe praktikovale tumačenje snova redovnim prikupljanjem onoga što se sanja u knjige o snovima, zajedno sa tumačenjima.

3. Svi imamo tendenciju da sanjamo iste snove.

   U istraživanju provedenom 2004. godine, naučnici iz Sleep Laboratory na državnom institutu za mentalno zdravlje u Mannheimu u Njemačkoj, su proveli “tipičan upitnik o snovima” na 444 sudionika, u nastojanju da se karakteriše varijabilnost sadržaja snova po testu populacije. Od ispitanika se tražilo da identifikuju koliko od 55 tipičnih tema snova, kao što je proganjanje, ispadanje zuba, letenje, trčanje u mjestu, itd., su doživjeli. Prema istraživačima, nalazi pokazuju da se većina od 55 tema snova dogodila barem jednom u životu ispitanika. Osim toga, koeficijenti korelacije za rang poretka tema su bili veoma visoki; tj. relativne frekvencije su bile stabilne.

4. I da, najvjerovatnije je da svako sanja o seksu.

   Studija provedena 2007. godine od strane psihologa Antonia Zadra je zaključila da i za žene i muškarce podjednako, seksualni snovi ćine oko 8% svih snova. Prema Zadri je polni odnos bio najčešći tip seksualnog sadržaja, pa onda slijede seksualni prijedlozi, ljubljenje i fantazije… masturbacija je iznosila oko 6% i muških i ženskih seksualnih snova, a orgazam je doživljen u oko 4% svih seksualnih snova.

5. Snovi mogu biti tužno, zastrašujuće mjesto.

   Tokom nekoliko desetljeća, psiholog Calvin Hall je prikupio više od 50 000 izvješća o snovima i utvrdio da je velika većina njih sadržavala slične tematske elemente. Bili su toliko slični, zapravo, da su on i njegov kolega, psiholog Robert Van de Castle, razvili sistem klasifikacije snova pod nazivom “Hall/ Van de Castle sistem analize sadržaja snova”.

   Od njene objave, sistem analize sadržaja snova je bio korišten od strane mnogih različitih istraživača u SAD-u, Kanadi, Evropi, Indiji i Japanu. Sam Hall je primjenio na prikupljene izvještaje o snovima za njega u četiri zemlje Latinske Amerike, od strane antropologa iz mnogih različitih društava. Sve ove studije su, usput rečeno, pokazale više agresije nego prijateljstva, više nesreće od sreće i više negativnih nego pozitivnih emocija u izvještajima o snovima iz cijelog svijeta; kada su ovi izvještaji snova upoređeni sa onim iz industrijskih zemalja, sličnosti su daleko nadmašivale razlike.

6. Ne sanja svako u boji.

   Iako je vjerovano da većina nas sanja u boji, procijenjeno je da otprilike jedna od osam osoba sanja u crno-bijeloj tehnici. Ali to nije oduvijek tako. Istraživanje o snovima iz prve polovine 20. vijeka pokazuje da je tad velika većina ljudi zapravo sanjala u crno-bijeloj tehnici. Početkom šezdesetih, stanje se počelo mijenjati i počelo se masovno sanjati u boji. Šta je uzrokovalo ovu promjenu? Prema Dundee University Eva Murzyn, radi se o dolasku tehnikolora (filmova u boji i televizije). To sugeriše da je postojalo kritično razdoblje, kada je gledanje filmova imalo veliki uticaj na način formiranja naših snova.

   Ali, šta sa tim: prema Murzynu, ako se gleda još dalje u prošlost – još prije nego što je izašla crno-bijela televizija – svi dokazi upućuju da smo sanjali u boji.

7. Ljudi koji pokušavaju prestati pušiti doživljavaju živopisnije snove.

   Pušači koji se iznenada odreknu navike pušenja će vjerovatno doživjeti prilično grube popratne simptome, ali onaj za koji nećete baš često čuti je vrlo često učinak na san osobe koja se odvikava. Studija objavljena u časopisu Journal of abnormal psychology je izvijestila:

   Među 293 pušačkih apstinenata, između 1 i 4 sedmice, 33% ispitanika je izjavilo da je imalo bar jedan san o pušenju. U većini snova, ispitanici su se uhvatili da puše i osjetili jake negativne emocije, poput panike i krivice. Snovi o pušenju bili su rezultat odvikavanja od pušenja, koje 97% ispitanika nije imalo dok su pušili i njihova pojava je bila značajno povezana sa trajanjem apstinencije. Oni su ocijenjeni kao življi od uobičajenih snova i bili su jednako uobičajeni kao i većina glavnih simptoma odvikavanja od pušenja.

   Tendencija da se dožive živopisniji snovi, kao kod odvikavanja od pušenja je dokazana na brojnim lijekovima, te se smatra da je rezultat slabo shvaćenog fenomena zvanog “REM oporavak”, pri čemu se vrijeme provedeno u stanju REM-a povećava (i vjerovatnost sanjanja zajedno sa njim).

8. Vaši motorni neuroni prestaju biti stimulisani tokom REM faze sna, ostavljajući vas paralizovane.

   Govoreći o brzom pokretu oka spavanju, kad ste u stanju REM-a, vaše tijelo oslobađa neurotransmitere, poput noradrenalina, serotonina i histamina – svih koji igraju važnu ulogu u poticanju motoričkih neurona – su potpuno potisnuti.

   Rezultat je stanje poznato kao REM atonija, gdje vaši mišići ulaze u stanje opuštenosti koje se graniči sa fizičkom paralizom. Smatra se da taj gubitak pokretljivosti pomaže da ne reagujemo iz svojih snova na način koji bi mogao dovesti do fizičke povrede. U stvari, ljudi koji ne doživljavaju REM atoniju mogu da pate od onoga što je poznato kao REM poremećaj ponašanja i nesvjesno djeluju izvan svojih snova na način koji dovodi do ozljede sebe ili drugih.

9. Nekoliko drugih vrsta doživljava složenu aktivnost mozga za vrijeme spavanja.

   Mnogi od uzoraka mozga i fizioloških aktivnosti koji doživljavaju ljudi tokom spavanja – uključujući REM san i stanje mozga povezano sa njim – primjećeno je kod velikog broja životinja, uključujući i druge sisare, ptice i gmizavce.

10. Naše razumijevanje snova je i dalje vrlo ograničeno.

    Razmislite koliko smo već govorili o REM snu, pa ipak nakon svih istraživanja koja su urađena o REM snu i njegovoj ulozi za osobu (ili životinju), naše razumijevanje dubljih mehanizama sna je i dalje mutno i još uvijek ne postoji jasna biološka definicija fenomena.

    Uzmimo na primjer, da je veza između REM-a i sanjanja napravljena nedavno u 20. vijeku. Desetljećima se pretpostavljalo da je REM spavanje neophodno da se pojave snovi. To je trajalo do 2001. godine, a objavljivanje ove studije nam je dokazalo da REM faza, u stvari, nije potrebna da bi se san dogodio.